Sjećam se tog jednog kasnijeg popodneva ili, recimo, ranijeg predvečerja na dan otvorenja Outlook festivala, kako sam prolazeći ispod Arene, za tu priliku pozornice koncerta otvorenja, čuo primamljivi kontrast dubokih basova i nježnog ženskog glasa izvođača koji je nastupao. Sudeći po terminu, lako je bilo utvrditi da se radi o predizvođaču, a pažnja koju mi je zaokupio glazbeni stil je bila dostatna da me navede da provjerim o kome se radi.
Te 2014. godine, tog trećeg rujna, srijede kojom je običavao počinjati Dimensions festival tjedan prije, pa Outlook nakon njega, Submotions Orchestra su već imali treći album, Alium, u svom portfelju.
Kad sam shvatio o kakvom bendu, projektu se radi, bilo mi je žao da nisam kupio kartu i doista ih pogledao i poslušao uživo, isto kao što mi je, sa druge strane, bilo drago da sam ipak, makar ostao bogatiji za novo glazbeno iskustvo.
Bila sve to neka priča ili ne, u okolnostima kada stanuješ između dva narodnjačka kluba, a susjedi sa istim takvim muzičkim preferencijama smatraju neophodnim redovito te svoje preferencije dijeliti sa ostatkom prilaza, ovakvo iskustvo svakako više vrijedi.
No comments:
Post a Comment